Transcript
Politi č ka misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 1, str. 137–152 137 Osvrti, prikazi, recenzije Recenzija Norberto Bobbio Thomas Hobbes Piccola biblioteca Einaudi, Torino,2004., 218 str. Knjiga Thomas Hobbes NorbertaBobbioa nastala je kao zbornik njegovihradova o Hobbesovoj politi č koj i pravnojfilozofiji, napisanih u širokom vremen-skom razdoblju od 1939. do 1982. godi-ne. Istini za volju, Bobbio i nije pomi-šljao na to da svoje radove o Hobbesuobjavi u obliku knjige: na to su ga naveli1989. godine (rije č je o drugom, nepro-mijenjenom izdanju iz 2004.) njegoviu č enici Luigi Bonanate, MichelangeloBovero i Pier Paolo Portinaro, i sami au-tori razli č itih studija o Hobbesu objavlje-nih po talijanskim filozofskim, politolo-škim i pravno-teorijskim č asopisima. Todjelomice objašnjava razlog zašto je taknjiga na prvi pogled strukturno nekonzi-stentnija u odnosu na klasi č na djela jed-nog, primjerice, Straussa, Oakeshota iliMacphersona. Bobbio nije imao ambicijuda, zajedno s ekspozicijom i analizomHobbesovih pravnih i politi č kih koncep-cija, da svoju posljednju rije č o Hobbesu,nego mu je prišao s razli č itih aspekatatijekom svojih politi č ko-filozofskih i pra-vno-teorijskih istraživanja. Kronologijski prvi je Bobbiov spis recenzija, bolje re ć inevelik prikaz knjige Carla Schmitta Der Leviathan in der Staatslehre des Thomas Hobbes , objavljene u Hamburgu 1938.godine. No taj kratki osvrt na Schmitta injegovu recepciju Levijatana , iako jeodigrao veliku ulogu u stimuliranju dalj-njih Bobbiovih istraživanja Hobbesa, uovoj knjizi nalazi se tek na kraju, u od-lomku naslovljenom “Tri knjige o Hob- besu”, gdje se osim Schmittove knjige onosvr ć e još na knjigu John Bowlea, Hob-bes and his Critics: A Study in Seven-teenth Century Constitutionalism iz1951. i Samuela I. Mintza, The Hunting of Leviathan, iz 1962. Iz današnje per-spektive pomalo nam izgleda nerazum-ljivo zašto, ako se ve ć referira na teknjige, nije osvrnuo u istoj sažetoj formi,ili možda č ak i dulje, na Straussa, Oake-shota i Macphersona: on ih, doduše,spominje u drugim tekstovima u ovojknjizi, ali samo uzgred, tek toliko da po-kaže da se ne slaže s nekim od njihovihinterpretacija Hobbesa, dok Schmittasmatra inspirativnim a Bowlea nezaobi-laznim za upoznavanje s Hobbesovimkriti č arima. Da je Bobbio pisao sustavnustudiju o Hobbesu, ne bi mu mogli pro-maknuti ovi autori; ovako, lišeni smo su-stavnije kritike, koja bi svakako bila za-nimljiva današnjim hobbesovskim inter- pretima.Stoga u ovoj knjizi ne treba tražitiono č ega nema, a što bi trebalo biti nazo- č no u jednom sustavnom traktatu o Hob- besu. Drugi tekst po kronologijskom redu je Hobbesov predgovor talijanskom dru-gom, potpunijem izdanju De Cive -a iz1948. godine. Bobbio je napisao opsežni predgovor, koji je ovdje smješten u sre-dini knjige, u obliku III. poglavlja, a prethode mu studije o jusnaturalisti č kommodelu kao I. poglavlje knjige, o Hobbe-sovoj politi č koj teoriji kao II. poglavlje,dok slijede studija o prirodnom i gra đ an-skom zakonu kao IV. poglavlje, “Hobbesi jusnaturalizam” kao V. poglavlje, i nakraju VI. poglavlje pod nazivom “Hob- bes i parcijalna društva” i VII. poglavljes naslovom “Umjesto zaklju č ka”. U do-datku se nalaze tiskani osvrt na Hobbe-sova Razmatranja o reputaciji, lojalnostii dobrim manirima i religiji , “Kratka po-vijest hobbesijanske historiografije” i ve ć spomenuto poglavlje “Tri knjige o Hob- besu”.Pa ipak, takva ekspozicija ne smijezavarati č itatelja: ne možemo se oteti 138 Osvrti, prikazi, recenzije dojmu da je, unato č Schmittovu utjecaju,Bobbio pod utjecajem rasprave O gra đ a-ninu ( De Cive ), koja odre đ uje i njegovuoptiku prema drugim Hobbesovim djeli-ma. Bobbio drži da je De Cive , od svih politi č kih Hobbesovih djela, ono najor-ganskije i najhomogenije: dok Elementi prava ( Elements of Law ) u prvih trinaest poglavlja sadržavaju raspravu o ljudskojnaravi, i dok Levijatan osim po č etnogtraktata o ljudskoj naravi koji obuhva ć a prvih dvanaest poglavlja prvog dijela,sadržava č etvrti dio filozofske i skriptu-ralne kritike (tj. Svetog pisma ), De Cive usvoja tri djela na koje je podijeljen ne ra-spreda ni o kakvoj drugoj stvari osimonoj koja je usko povezana s državomshva ć enom u njezinu nastajanju, u njezi-noj strukturi i u odnosu prema Crkvi.Ovo se djelo, po Hobbesu, nalazi u pred-nosti pred drugim djelima po tome što jekoncipirano kao integralni dio jednogafilozofskog sustava. U odnosu na drugadva glavna Hobbesova politi č ka djela, De Cive se odlikuje po sustavnosti, kon-ciznosti i jasno ć i. Dok je Levijatan boga-tije i snažnije, De Cive je preciznije i ri-goroznije djelo. No to ne bi bila dovoljna differentia specifica za De Civea , kad je poznato da se glavni Hobbesov politi č kilajtmotiv ponavlja u Levijatanu – a to jesredišnje pitanje države kao “mehanizmanad mehanizmima”. Bobbio pronalazi tu differentiu specificu u tezi da je De Cive adresiran, kao dio jednoga filozofskogsustava, obrazovanoj javnosti cijelogsvijeta, dok je Levijatan adresiran speci-fi č nom dijelu obrazovane javnosti, onoj unjegovoj vlastitoj zemlji. Bobbio u prilogsvojoj tvrdnji navodi i Pufendorfa koji usvojem monumentalnom Elementorum Iurisprudentiae Universalis navodi DeCive kao vrelo inspiracije za izgradnjuvlastite prirodno-pravne teorije i drži DeCive glavnim Hobbesovim djelom. Bob- bio sebi u prilog navodi i Hobbesa, koji je u svojem intelektualnom testamentu, Vita carmine expressa iz 1678., isti č e da je svoju politi č ku znanost utemeljio u DeCive , djelu koje je bilo “potpuno novo” uodnosu na dotadašnju politi č ko-filozof-sku tradiciju.I doista, u hobbesijanskoj kritici Bob- bio nije jedini koji kontraponira pre-gnantni tekst De Cive kasnijem Levija-tanu , za kojega jedan dio kritike drži da je pisan previše pod utjecajem Hobbe-sove fobije o kaosu civilnog rata. No po- put Bobbioa i jedan drugi talijanski inter- pret Hobbesa, Salvo Mastellone, drži da postoje dva na č ina za izu č avanje Hobbe-sove politi č ke misli: prvi na č in ć e se po-služiti sinkronijskom metodom, tretira- ju ć i na globalni na č in glavne problemekoje Hobbes istražuje u svojim djelima,dok ć e drugi na č in koristiti dijakronijskumetodu, slijede ć i kronologijski slijedobjavljivanja njegovih spisa u okviru en-gleskih zbivanja gra đ anskog rata. Kro-nologijska metoda nastojat ć e, stoga, nahistoricisti č koj komponenti Hobbesovemisli, iako postoji opasnost od podcjenji-vanja konceptualne validnosti njegove politi č ke filozofije. Sam Bobbio tu “heu-risti č ku dihotomiju” interpretira kao su- protstavljanje analiti č ke i povijesne me-tode u izu č avanju klasika politi č ke misli:dok je analiti č ka metoda okrenuta kon-ceptualnoj rekonstrukciji jednog teksta iusporedbi izme đ u jednog i drugog tekstaistog autora, povijesna metoda teži po-stavljanju jednoga klasi č nog teksta poli-ti č ke misli u kontekst rasprava svojegvremena, da bi se objasnili njegovi izvo-ri, evolucija i krajnji efekti. Bobbio sma-tra da te metode nisu me đ usobno inkom- patibilne, pa stoga i polemiku J. A. Po-cocka i Q. Skinnera protiv zagovornikaanaliti č ke metode drži suvišnom.Stoga su središnji Bobbiovi tekstoviiz ove knjige o prirodnom pravu i Hob- besovoj politi č koj teoriji svjesna vježba u primjeni analiti č ke metode nasuprot hi-storicizmu koji je u Italiji našao svoju“duhovnu domovinu”. No i drugi su nje-govi tekstovi orijentirani prema analizi pojmova i rekonstrukciji jednoga politi č -kog sustava, a ne prema povijesnomkontekstu, koji bi mogao optere ć ivativiše Levijatan , a manje De Cive i druganjegova djela, od kojih Bobbio drži fun-damentalnim Elements of Law . Izme đ u jusnaturalizma i pravnog pozitivizma,Bobbiov Hobbes je, izgleda bliži ovom Politi č ka misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 1, str. 137–152 139 drugom. Izme đ u dviju ekstremnih inter- pretacija, od kojih prva č ini Hobbesa prethodnikom totalitarne države i one,koja u njemu prepoznaje anticipatora li- beralne države, Bobbiova interpretacijase ne identificira ni s prvom, niti drugom.Središnja tema Hobbesove politi č ke teo-rije nije, naime, ni totalna država niti slo- boda gra đ anina, nego jedinstvo države.Jedini put koji preostaje č ovjeku da biizišao iz stanja prirodne anarhije, kojaovisi o njegovoj prirodi, da bi uspostaviomir što ga propisuje prvi prirodni zakon, jest umjetno ustanovljenje jedinstvenevlasti ( common authority ), to jest države.Razumljivo je da je, stoga, središnjemjesto ove Bobbiove knjige poglavlje oHobbesovoj politi č koj teoriji. No valjashvatiti da Bobbiov pristup Hobbesovoj politi č koj teoriji nije pao iz neba, nego das jedne strane ide upravo preko jusnatu-ralizma i teorije prirodnog prava, kojeBobbio pokušava prevladati baš prekoHobbesa. Zato je osnovna polazna pozi-cija njegovih radova u kojima razmatraizgradnju Hobbesove politi č ke teorije natemeljima jedne sinteze jusnaturalizma i prirodnog prava, da je Hobbes za č etnik modernog jusnaturalizma, a dolazni jerezultat priznanje da u svojoj politi č kojteoriji Hobbes otvara vrata afirmaciji pravnog pozitivizma. No ne treba preu-raniti i zaklju č iti da moderni jusnaturali-zam pada u zagrljaj juridi č kog pozitivi-zma. Istina je da Hobbes izmišlja, elabo-rira i perfekcionira najrafiniranije jusna-turalisti č ke sastojke, kao što su prirodnostanje, prirodni zakoni, pojedina č na pra-va, društveni ugovor, da bi na ingeniozanna č in konstruirao jedan “gigantski stroj poslušnosti”, kako kaže Bobbio. No Bo- bbiova razmatranja o Hobbesovoj upo-rabi jusnaturalizma i prirodnog prava za-služuju, svakako, širi prikaz, za što ovonije prava prigoda. Dovoljno je samospomenuti da i tu Bobbio daje prednost De Cive -u i drži da je suprotnost izme đ u prirodnog zakona i gra đ anskih zakona bolje elaborirana u De Cive -u. Iz č ega bise, onda, moglo zaklju č iti da je i koncep-cija države bolje elaborirana u De Cive -unego u Levijatanu, ali to ipak nije tako. No ipak, središnji je pojam Levijatan,moderna država koja nastaje iz pepelasrednjovjekovnog društva. Samo je drža-va racionalni odgovor na anarhiju prirod-nog stanja i jamstvo za ostvarenje mira.Samo je središnja suverena vlast, oli č enau monarhu, u stanju zaustaviti rat svih protiv sviju. Ta vlast ne smije biti podi- jeljena nego jedinstvena; podjele su sim- ptom bolesti i propasti, a “politi č ko tije-lo” može se održati samo tako da se uliku suverena objedini sva vlast, kojugra đ ani u obliku suverenosti me đ usobnodruštvenim ugovorom prenose na vlada-ra, zbog č ega vladar nije kontrahent, ali je krajnji protagonist toga društvenogugovaranja. Za Bobbioa Hobbes nijeanticipator totalitarne države, ali to nezna č i da nije konzervativac: njegov Levi- jatan nema ni č ega monstruoznog u sebi.Država je u dobu kojim dominira meha-nicisti č ko poimanje univerzuma, samo jedan veliki stroj, machina machinarum .Filozofska pretpostavka totalitarnedržave je Hegelov “eti č ki totalitet”, a neHobbesova “persona civilis”.U svakom obliku konflikta Hobbesvidi samo njegove negativne osobine (zarazliku od Maciavellija, primjerice), asamo država može eliminirati te konfliktestvaranjem vlasti bez ograni č enja, alistvorene s pristankom, na kontraktualnojosnovici. Po Bobbiou, Hobbes nije zago-vornik dinami č ke nego stati č ke slike dru-štva: najviša vrijednost koju država morarealizirati nije progres kroz konflikt, nitinekakav komtijanski progres kroz pore-dak, nego poredak sam. Kao i svi kon-zervativci, Hobbes polazi od prirodnogstanja jednakosti, ali da bi preživjeli ljudimoraju postati nejednakima. Stoga se dr-žava zasniva na nejednakosti, na neot-klonjivoj nejednakosti suverena i poda-nika, koji nemaju druge dužnosti nego da budu poslušni. Ljudi su po prirodi jed-naki, ali ako žele preživjeti, moraju po-stati svojom voljom, svjesno, nejednaki.Jednakost je prirodnopravno stanje, ali jenejednakost kontraktualna, kao racional-no stanje za racionalna ljudska bi ć a, za-snovano na konvenciji. Hobbes je zaBobbioa paradigmati č ni konzervativac u 140 Osvrti, prikazi, recenzije povijesti politi č kih teorija: politi č ki reali-zam, antoroplogijski pesimizam, anti-konfliktualna koncepcija, društvena ne- jednakost – to su sve sastojci konzerva-tivne politi č ke teorije, koja nema progre-sisti č ku viziju politike, nego umjesto to-ga usvaja cikli č ku alternaciju Levijatana iBehemota, smjenjivanje anarhije i civil-nog društva, u jednom beskona č nom ci-kli č kom kretanju.Hobbes je, nedvojbeno, odigrao ve-liku ulogu u razvoju Bobbiove politi č keteorije. Bobbio je shvatio da Levijatan ne predstavlja totalitarnu državu, nego mo-dernu državu, veliku modernu teritori- jalnu državu koja se, kao politi č ko tijelo,manifestira u razli č itim oblicima vlasti,od kojih neki uklju č uju i autokratske ob-like. Levijatan je moderna država utolikošto on ima monopol legitimne mo ć i, koja je legitimna po tome što se zasniva nasuglasnosti gra đ ana. Bobbiova interpre-tacija Hobbesa i njegove politi č ke teorijenije previše impresivna, baš zato štoBobbio odbija prihvatiti ekstremna, stogai efektnija, tuma č enja Hobbesa. Umjestotoga on sugerira validnost Hobbesove ra-cionalisti č ke metode, koja implicira ondai ambivalentnost u tuma č enjima: Hobbes je za njega razara č mitova, otvorenaduha, koji racionalno istražuje pretpo-stavke izgradnje moderne države, bezobzira na mogu ć e implikacije. Dakako, utome Hobbes č ini “epistemološke rezo-ve” prema tradicionalnom politi č kommišljenju. U to spada njegovo odbijanjekonflikata kao “cementa države” (kaokod Machiavellija), jednakosti gra đ ana udržavi, podjele i me đ usobne kontrolevlasti, kao i na č ela mješovitog oblikavlasti kao najboljega.Hobbes je bitno utjecao na Bobbioaod samog po č etka, otkad se po prvi putasuo č io s njegovim De Cive . Bobbio podnjegovim utjecajem istražuje nova pod-ru č ja pravne i politi č ke teorije i unapre- đ uje pravnu misao nekonvencionalnim pristupom, raskidaju ć i s tradicijom spe-kulativne pravne filozofije o pojmu pravai pravnog morala. Razvijaju ć i svoju ver-ziju pravnog pozitivizma, Bobbio seoslonio na pravnu teoriju Hansa Kelsenada bi pokušao izgraditi jednu op ć u “teo-riju pravne prakse” i validnosti pravnenorme. Najvažnija su njegova djela iztoga prvog razdoblja Teorija sudskihnorm i iz 1958. i Teorija pravnog poretka iz 1960. Pošavši od Hobbesa, Bobbio is-tražuje i objavljuje sli č ne zbirke eseja oLockeu i Kantu, kao što sastavlja i anto-logije s djelima pravno-pozitivisti č keškole. Na temelju svoje pravne teorijeBobbio je kasnije razvio i pripadaju ć u politi č ku teoriju, tzv. “proceduralnu teo-riju demokracije”, koja se zasniva na pravilima igre utvr đ ene preciznim prav-nim normama kao što su to kodeksi iz- bornog prava, norme koje osiguravajuslobodnu konkurenciju politi č kih stra-naka i norme o sustavu ve ć inskog glaso-vanja. Bobbio je kasnije kritizirao domi-nantnu struju pravnog pozitivizma, kojase našla u procjepu izme đ u formalnogshva ć anja prava i supstancijalnog pri-stupa utemeljenog na onome što je onnazvao “bazi č nom normom” koja je uosnovi svog prava. Ispuštena je dimen-zija, prema njegovu mišljenju, institucio-nalni kontekst zakonodavstva kao i nje-gov odnos prema obnašanju vlasti. Za ra-zliku od ranijih pravnih pozitivista, Bob- bio ne izjedna č uje, poput Hobbesa, zakons naredbom suverena, nego je njegova poanta u konstataciji da se pravo i pravamogu bolje razumjeti kao povijesno do-stignu ć e koje pripada posebnom oblikudržave. Te svoje poglede Bobbio je izniou nekoliko utjecajnih djela, koja su pre-vedena na mnoge svjetske jezike: Teorija pravne znanosti iz 1950., Op ć a teorija prava iz 1955., Teorija pravne norme iz1958. i Jusnaturalizam i pravni pozitivi- zam iz 1965., nastao upravo iz prvotnestudije o odnosu jusnaturalizma i prirod-nog prava kod Hobbesa. Bobbiova poli-ti č ka teorija, pak, svojevrsni je amalgamklasi č ne liberalne i socijalisti č ke teorije.U takve se radove ubrajaju Ogledi o po-liti č koj znanosti u Italiji iz 1969., Koji socijalizam iz 1977., Problemi rata i putovi mira iz 1979. (gdje je, opet, vid-ljiv utjecaj Hobbesa i njegove koncepcijerata i mira i ravnoteže sile i odvra ć anja ume đ unarodnim odnosima), Budu ć nost Politi č ka misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 1, str. 137–152 141 demokracije iz 1984., Država, vlast idruštvo iz 1985 ., Desnica i ljevica iz1994. i Dijalog o republici iz 2001.U zrelijim radovima iz podru č ja pravne i politi č ke teorije Bobbio ć e sezalagati za prerastanje ideje o pravnoj dr-žavi u koncepciju o “državi zasnovane navladavini ljudskih prava”, kao najvišemizrazu i dostignu ć u pravne i politi č ke mi-sli, koje su kod njega oduvijek bile unajtješnjoj vezi. A kad je rije č o Hobbe-sovoj ulozi u svemu tome, unato č našimobjekcijama, možda bi ipak trebalo uzetiu obzir i Carla Schmidta, koji u jednom pismu hvali Bobbiovu interpretaciju DeCivea , priznaju ć i mu da je on “ a great Hobbesian scholar ” (u pismu od 10. ve-lja č e 1980; cit. prema A. Papuzzi, 2002, Norberto Bobbio: A Political Life , Cam- bridge: Polity Press). Damir Grubiša RecenzijaAnthony Giddens Odbjegli svijet: kako globalizacija oblikuje naše živote Naklada Jesenski i Turk, Zagreb,2005., 107 str. Anthony Giddens ravnatelj je na London School of Economics , a širu po- pularnost stekao je uvo đ enjem pojma tre ć i put u politi č ki diskurs, koji je potomokarakterizirao Blairovu politi č kuagendu. S tridesetak knjiga Giddens je produktivan autor koji nastoji objasnitidruštvene i politi č ke fenomene epohe.Knjiga Odbjegli svijet: kako globaliza-cija oblikuje naše živote , džepno je izda-nje, inicijalno predstavljeno u obliku predavanja za BBC, a koje je Giddensodržao u nekoliko gradova diljem svijeta.U njoj se na samo stotinjak stranica, akroz pet poglavlja – Globalizacija , Rizik , Tradicija , Obitelj i Demokracija – na-mjeravaju rasvijetliti prijepori oko feno-mena globalizacije – fenomena koji radi-kalno transformira svijet koji smo pozna-vali.Sintagmu odbjegli svijet Giddens je posudio od antropologa Edmunda Lea-cha. No, za razliku od njega na krajusintagme nije stavio upitnik zbog toga što je za Giddensa o č ito da svijet nije i nemože biti pod ljudskom kontrolom. LiceZemlje oblikovano globalizacijom do- biva subjektivitet – globalizirani svijet je poput djeteta koje više nije pod roditelj-skim nadzorom. Globalizacijski procesi, bili oni nama ugodni ili ne (bilo da je ri- je č , primjerice, o globalnoj komunikacijiili globalnim klimatskim promjenama),ireverzibilni su i neukrotivi. Prosvjetitelj-ska predvi đ anja prema kojima bi racio-nalan zahvat u svijet omogu ć io njegovooblikovanje prema ljudskim zamislimauz pomo ć znanosti i tehnologije nisu us- pjela proizvesti predvidljiva i stabilnadruštva na tim premisama. Upravo su- protno, sve što smo mislili kontroliratiizjalovilo se, uklju č uju ć i procese koji na-staju pod utjecajem globalizacije.Giddens knjigu zapo č inje dvama predgovorima, te u onom predvi đ enomza drugo izdanje nazna č uje poziciju kojuzauzima u knjizi. Predgovor drugom iz-danju zapravo je malo poglavlje unutar knjige u kojem se autor osvr ć e na efekteglobalizacije – 11. rujan i antiglobali-sti č ki (antikapitalisti č ki) pokret. U njemuGiddens želi pokazati kako globalizacijaima svoju tamnu stranu. Doga đ aji poputteroristi č kih napada na Sjedinjene Drža-ve ili masovnih antiglobalisti č kih pro-svjeda crpu svoju snagu iz, kako smatraGiddens, antiameri č kih i antizapadnja č -kih osje ć aja koji se temelje na uvjerenjuda je Zapad kriv za siromaštvo i neraz-vijenost ostalih. No, iako autor drži kako postoje elementi koji nedvojbeno upu- ć uju na tamne strane zapadnja č ke poli-tike nekad i danas, on smatra da animo-zitet prema Zapadu nije utemeljen umjeri u kojoj se on želi prezentirati od
