Transcript
Knjiga „ Preživljena ze mlja. Tko je, kada i gdje dijelio BiH “, („Prometej“, Zagreb 2006.) predstavlja do sada najznačajniji doprinos našoj političkoj i socijalnoj teoriji i savremenojhistoriografiji. To su dnevnički zapisi voĎeni pred sam rat u bivšoj Jugoslaviji i u toku rata, kada je autor bio član Predsjedništva Republike BiH. Ne radi se samo o predratnoj i ratnoj slici našedomovine i dramatičnim trenucima obrane Bosne i Hercegovine od agresije, o zamkama istranputicama tzv. mirovnih pregovora o BiH nego i brižljivoj analizi socijalnih fenomena ičinjenica koje su trasirale i odredilii tok naše povijesti. To je impresivno Komšićevo djelodokument o svim akterima i dogaĎajima koje je preživjela naša zemlja, o politikama koje suvoĎene prema njoj, o tragediji kroz koju su prošli naši narodi, o ličnim i kolektivni m traumama ifrustracijama. Komšićeva knjiga je gusto pisana dnevnička proza s mnogo slojeva: lucidne političke analizeodmjenjuju slike ratnih strahota nabačene al fresco – u ovom slučaju, slikanje krvlju na svježojžbuki. Kad bi se nesreća osobito zgusnula, gotovo u halucinaciju, politička analiza Komšićevazamiče u filozofiju. Filozofija, ne mogavši utješiti sama, tješi i samu sebe lirikom; a političar,filozof i pjesnik Komšić pokušava razgovarati s Bogom. Praktički nema te instancije kojoj se intelektualac takvog ranga kao što je Komšić ne obraća:indirektno, već i to svjedoći o razmjerima katastrofe. Komšićeva knjiga Preživljena zemlja je ogledalo povijesti, ona odražava njegovu političku imoralnu filozofiju, zaronila je u unutarnjost najtragičnijeg vremena tragične i tužne zemlje. U tojtragediji i divljanju fašizma ništa nije pročišćeno i ojačano. On ništa ne skriva od onoga što sedogaĎa u toj beskrajno tužnoj zemlji, osuĎenoj na smrt: ni prostor, ni vrijeme; vidio je žrtvu kojaosvjetljava naš život. Čuvao je i sjene života, lik ipak vedrog i na kraju sretnog Sizifa čija sutragedija i apsurd nenadmašni; sve se raskriva u vrevi dogaĎanja i borbe za opstanak BiH, koja ne pristaje na delirij autizma i nacional-socijalizma, na gubitak individualnosti čovjeka i naroda,ne prepušta se okolnostima vremena i prostora. Preživljena zamlja , ako se čita povrh autističkogništavila u likovima agresivnog nacionalizma i neofašizma – čuva ideju slobodnog individualnogživota, u svakom prostoru, u poeziji reorganizacije formi života, u poeziji životnog projekta onogšto je političko, što je zajedničko, što je velika tendencija vremena u Evropi. Teorijski govoreći: Ivo Komšić ne pripada generaciji koja se obrazovala u polju apokaliptičnelogike već, naprotiv, u post - apokaliptičkim figurama mišljenja i djelovanja. U ovoj tužnoj itragičnoj zemlji to je značilo pripadati jednoj filozofiji u Evropi, ne na njezinom rubu iako u formi rubne ezistencije, u kojem politika znači pripadati odreĎenom prostoru, vremenu, tonalitet u sudbine. Komšić zna ulogu sredstava kao što su agresija, laž, lukavstvo, slijepožrtvovanje ljudi – to nam je poznato stoljećima. Preostaje nam da prihvatimo stvaralačkiangažman i mišljenje s onu stranu bezizlaznih poriva. To je put dijaloga, interkultu ralnog uma, put časti bez iluzija, mudre čestitosti i upornosti u jačanju ljudskog dostojanstva. – Taj put nalazimo u Komšićevoj knjizi Preživljena zemlja . MeĎutim, to djelo nije obična deskripcija već se radi o znanstvenoj analizi toka povijesti, o socijalnom kauzalitetu i ulozo socijalnih varijabli u povijesti, o tehnikama i strategijama diplomatskog pregovaranja – što predstavlja značajnuosnovicu za proučavanje diplomatskih strategija u cjelini.
