Transcript
Teun A. van Dijk IDEOLOGIJA Multidisciplinaran pristup Teun A. van Dijk IDEOLOGY A Multidisciplinary Approach SAGE Publications London Thousand Oaks New Delhi Copyright hrvatskoga izdanja Golden marketing-tehnička knjiga, Zagreb Sva prava pridržana Nakladnik Golden marketing-tehnička knjiga Jurišićeva 10, Zagreb Za nakladnika Ana Rešetar Biblioteka OBRISI MODERNE Urednik Milivoj Solar Recenzenti prof. dr. sc. Milivoj Solar prof. dr. sc. Dubravko Škiljan ISBN Teun A. van Dijk IDEOLOGIJA Multidisciplinaran pristup Preveo s engleskoga Živan Filippi Golden marketing-tehnička knjiga Zagreb, 2006. SADRŽAJ Predgovor Uvod I. dio: SPOZNAJA Ideje i uvjerenja Društvena uvjerenja Strukture i strategije Strukture ideologija Vrijednosti Mentalni modeli Dosljednost Svijest Zdrav razum Znanje i istina Identitet Društvena spoznaja II. dio: DRUŠTVO Ideologija i društvo Skupine Skupni odnosi 17. Elite Dominantne ideologije? Institucije III. dio: DISKURS Važnost diskursa Strukture diskursa Kontekst Reprodukcija Od spoznaje do diskursa Uvjeravanje Legitimacija Strukture ideološkoga diskursa Ideologija i diskurs modernoga rasizma Zaključci Bibliografija Bilješka o autoru Predgovor V ećina znanstvenika sanja o nekoliko projekata, tema koje su uvijek željeli istraživati i o njima pisati ali to iz različitih razloga nisu nikada učinili. Imam mnogo takvih neostvarenih snova. Inovativno istraživanje odnosa između ideologije i diskursa godinama je bio jedan od njih. Doslovce tisuće knjiga i članaka bavilo se ideologijom, ali (kao što su mnogi autori zaključili) njezina definicija je neuhvatljiva i nejasna kao i uvijek. Stoga, napisati knjigu koja bi se konkretno bavila složenim odnosima između ideologije i diskursa više je od izazova, to je prava drskost, osobito zato što takva knjiga treba, naravno, početi pravom teorijom ideologije. Kako bih ja uopće mogao pridonijeti bilo što novoga i zanimljivoga toj golemoj literaturi? Stoga ne iznenađuje što se ubrzo pokazalo da bi teoretski dio takve studije bio veliki pothvat. Jedna jedina knjiga jedva bi bila dovoljna da istraži mnoga pitanja, koncepte i discipline uključene u analizu ideologije, a da ne govorimo o odnosima između diskursa i ideologije. Pa ipak, prihvatio sam izazov, a ova je knjiga prvi dio toga velikog pothvata. Ona raspravlja o nekim temeljnim konceptima te nove, multidisciplinarne teorije ideologije i skicira opći nacrt načina na koje diskurs izražava i reproducira ideologiju. Opći teoretski okvir mojega pristupa ideologiji možemo sažeti trokutom što ga čine koncepti spoznaje, društva i diskursa. To znači da najprije trebamo proučiti položaj, unutarnju organizaciju i mentalne funkcije ideologija u smislu društvene spoznaje. Zatim da su uvjeti i funkcije ideologija očigledno ne samo spoznajni već i društveni, politički, kulturni i povijesni. I potom, da se ideologije oblikuju, mijenjaju i reproduciraju uglavnom društveno situiranim diskursom i komunikacijom. Međutim, umjesto da jednostavno pridodamo rezultate psihologije, društvenih znanosti i proučavanja diskursa, moramo ta tri koncepta preoblikovati i staviti u jedan teoretski okvir. Diskurs trebamo 7 8 IDEOLOGIJA izričito povezati sa strukturama i strategijama osobnog i društvenog uma, kao i s onima društvenih stanja, društvenih interakcija i societalnih struktura. Na isti način trebamo povezati i spoznaju s diskursom i društvom, koja će poslužiti kao sučelje kojim društvenu strukturu možemo izrijekom spojiti sa strukturom diskursa. Većina istraživanja ideologije (bilo marksističkih ili nemarksističkih) ukorijenjena je u društvenim znanostima i obraća veliku pozornost ideologijama u odnosu na klasu, dominantne skupine, društvene pokrete, moć, političku ekonomiju ili, odnedavno, na spol i kulturu. Međutim, manju pozornost obraćaju spoznajnim i diskurzivnim dimenzijama ideologija. Dapače, klasični radovi jedva analiziraju detalje ideja, uvjerenja ili svijesti, za koje pretpostavljamo da čine neku ideologiju. Čak i najsuvremeniji pristupi zanemaruju napredak u današnjoj spoznajnoj znanosti i, obratno, veći dio spoznajne znanosti jedva se i zanima za pitanja mentalnih struktura i funkcija ideologija. Zbog toga obraćam veću pozornost na spoznajnu dimenziju teorije, dok istovremeno naglašavam da ideologije mogu biti smještene u umu ali da to ne znači kako su time manje društvene. Premda tek novijeg datuma, postojeći radovi o diskursu i ideologiji naglašavaju važnu ulogu teksta i govora u (re)produkciji ideologija. Međutim, koliko mi je poznato, među mnogim studijama ideologije, od kojih se neke bave i jezikom ili diskursom, nijedna potanko ne obrazlaže kako točno ideologija oblikuje tekst i govor, i obratno, kako nju oblikuju, stvaraju ili mijenjaju diskurs i komunikacija. Kao dio više društvene i političke sastavnice teorije, a uspostavljajući izričitu vezu s mojim prethodnim velikim projektom, ova će knjiga povremeno uzimati rasizam i rasističke ideologije kao ilustraciju teoretske tvrdnje. Međutim, to ne znači da ja nudim sveobuhvatan prikaz rasističkih ideologija, koje bi trebalo objasniti u odvojenoj studiji. Iako će u knjizi komentari o ideologiji, rasizmu i diskursu biti prilično uopćeni, 28. poglavlje nudi konkretan opis jednog novijeg teksta o rasnim odnosima u SAD-u, naime knjige The End of Racism (Kraj rasizma) Dinesha D Souze. Do multidisciplinarne teorije ideologije možemo doći jedino ako reduciramo njezinu složenost. Ja nisam psiholog, sociolog ni politolog. To znači da će se moj stav i teoretsko uopćavanje često oslanjati na diskurs i analizu diskursa. Postoje i gore jednostrane sklonosti uzimajući u obzir temeljnu ulogu diskursa u oblikovanju i izražava- Predgovor nju ideologije kao društvene spoznaje i u reprodukciji ideologija u društvu. Istodobno, očigledno je da ova knjiga ne može preinačiti ili ukloniti važne radove koji već postoje u društvenim znanostima. Kao što sam spomenuo, knjiga je prvi rezultat većega projekta. Ona skicira općeniti okvir teorije. Nadam se da ću u kasnijim studijama detaljno obrazložiti svaku od njezinih sastavnica, konkretno društvene spoznaje, društvene interakcije i societalne strukture, kao i strukture diskursa uključenih u izražavanje i reprodukciju ideologije. Te će studije također uključiti konkretna empirijska proučavanja odnosa između diskursa, spoznaje i društva, te detaljnije prikaze važnije literature. Možda ću razočarati neke čitatelje koji diskurs povezuju isključivo s književnim, filozofskim ili postmodernim pojmovima diskursa ili teksta. Nakon više od trideset godina proučavanje diskursa postalo je multidisciplinarno, te ponekad uključuje vrlo izričite i detaljne teorije struktura i funkcija teksta i govora. Nažalost, mnogi pomodni pristupi koji danas upućuju na tekst ili diskurs zanemaruju taj napredak i nude neprikladnu osnovu za teoriju ideologije. Iako se ova knjiga bavi teorijom, vrlo mi je važno da bude razumljiva znanstvenicima i studentima raznih disciplina. To znači da ću izbjegavati ezoterični žargon te da ću uvoditi i objašnjavati teoretske termine samo kad je nužno. O mnogim pojmovima raspravljao sam u ranijim studijama, ponekad prilično stručne naravi. Da bih mogao izgraditi integriran teoretski okvir, morao sam zanemariti mnoge detalje u korist općega teoretskog nacrta. Nadam se da ću na te detalje obratiti pozornost u budućim radovima. I još se po nečemu ova knjiga razlikuje od mnogih radova o ideologiji: gotovo da ne gleda u prošlost. Mnoge studije, što je uobičajeno u filozofiji i sociologiji (a mnogo manje npr. u psihologiji i lingvistici), komentari su (na komentare) o klasicima, od francuskih philosophesa i Marxa/Engelsa do Lukácsa, Gramscija, Althussera, Foucaulta i Habermasa. (Za detalje vidjeti izvanredne uvode i povijesne preglede Larraina, Eagletona i Billiga.) Želim u ovoj knjizi ići dalje od takve povijesti i filozofije ideologije te ujediniti nove ideje suvremenih proučavanja diskursa, lingvistike, kognitivne znanosti, politologije i drugih društvenih znanosti. Da se ne bih zapleo u beskonačne rasprave s klasicima, ostavio sam te rasprave drugim autorima. Ustvari, ovo je sustavna, analitička stu- 9 IDEOLOGIJA dija, u kojoj stare rasprave i današnja proučavanja ideologije imaju ulogu samo u pozadini, u bilješkama i uputama. To naravno ne znači kako mislim da je većina ranijih djela o ideologiji nevažna. Naprotiv, postoje mnoge studije kojih su teorije, koncepti i empirijski rezultati prikladni i za moj projekt. Međutim, u prvoj teoretskoj knjizi ovoga projekta usredotočit ću se na opći okvir i predstaviti ga što jasnije i analitički, bez opširnih komentara o mnogobrojnim ranijim radovima, rasprava o njima ili upućivanja na njih. Štoviše, da bih već golemu bibliografiju sveo na normalne razmjere, većina uputa odnosit će se na knjige a ne na članke. Nadam se da ću u sljedećim svescima eksplicitnije raspravljati s drugim pristupima ideologiji. S obzirom na to da će knjigu, nadam se, slijediti druge u projektu o diskursu i ideologiji, dobro će mi doći komentari čitatelja. Oni će mi pomoći poboljšati teoriju u sljedećim studijama. * Naposljetku, drago mi je da mogu zahvaliti na komentarima prethodne verzije ove knjige koje su dali Michael Billlig, Terry Eagleton, Philomena Essed i Ruth Wodak. Osobito sam zahvalan na iscrpnim primjedbama Marthi Augoustinos i Luisi Martín Rojo. Neki su od njih dobrohotno doveli u pitanje cijeli stav, drugi detalje rasprava. Pokušao sam što jasnije razložiti slučajeve kada su te nedosljednosti izvirale iz izbora, a u drugim prilikama spremno sam ispravio pogreške i popunio praznine. Za ostalo može se primijeniti uobičajena formula: sve su preostale pogreške, naravno, moje. Teun A. van Dijk 10 1. UVOD Zbrkan život ideologije T o je gotovo rutina. Studije ideologije često počinju opaskom o nejasnosti pojma i odgovarajućoj teoretskoj zbrci njegove analize, kao što sam i ja učinio u Predgovoru. Doista, od svih osporavanih i prijepornih pojmova u društvenim i humanističkim znanostima, pojam ideologije sigurno se nalazi pri vrhu popisa. Povijesni i politički a svakako i ideološki razlozi za taj poseban položaj možda su u tome što je ideologija jedan od pojmova koji su podijelili marksiste i nemarksiste te kritičke i nekritičke znanstvenike a očigledno su i te podjele ideološke. Pa ipak, kao opći koncept, ideologija nije mnogo jasnija od sličnih velikih izraza u društvenim i humanističkim znanostima. Umnogome se isto može reći za pojmove kao što su društvo, skupina, djelovanje, moć, diskurs, um i znanje. Ti se pojmovi opiru točnim definicijama i izgleda da žive sretnim životom sveobuhvatnih izraza koji označavaju složene nizove pojava i omiljene su igračke filozofa i znanstvenika u humanističkim i društvenim znanostima. Međutim, ideologija se razlikuje od tih općih pojmova po tome što se upotrebljava uglavnom pejorativno. Definicijama se općenito ne može obuhvatiti sva složenost takvih pojmova. Ustvari ti su temeljni pojmovi predmeti ispitivanja teorija i cijelih disciplina. Ne možemo očekivati da definicije sažimaju sva shvaćanja nagomilana u skupovima znanja čak i da nema protuslovlja oko značenja glavnih koncepata tih disciplina. Ukratko, kao što je slučaj s mnogim sličnim pojmovima, a odvojeno od njegove uporabe u svakidašnjem govoru, razne inačice koncepta ideologije jednostavno su proizvodi konkurirajućih teorija. To je isto kao da su Alisi u Zemlji čudesa rekli: mi definiramo ono što riječ znači. Naravno, pod pretpostavkom da mi imamo moć to činiti. 11 IDEOLOGIJA Tradicionalni pristupi Usprkos prijeporima i mnogim različitim pristupima konceptu ideologije, povijesni okvir rasprave ostaje zamjetljivo sličan. Rutinski se vraćamo u XVIII. stoljeće kada je Destutt de Tracy u Francuskoj predložio da se znanost o idejama nazove idéologie, znanost koja, usput rečeno, nikada nije zaživjela, osim ako filozofiju (ili psihologiju?) ne shvatimo kao njezina današnjeg predstavnika. 1 S jednakom ćemo se predvidljivošću susresti s Marxom, naravno, obično u društvu s Engelsom, a onda s njihovim sljedbenicima (neo- ili ne) u našem stoljeću, među kojima su Lukács, Gramsci i Althusser najistaknutiji. Slično ćemo se, na nemarksističkoj strani, morati susresti s nizom sociologa i filozofa, od kojih su Durkheim i Mannheim najpoznatiji. 2 Kao što je uobičajeno u sociologiji i filozofiji, ti i drugi klasici još uvijek igraju tako istaknutu ulogu u današnjim raspravama o ideologiji, da je teško pronaći analitičke i rafinirane studije koje ujedinjuju nove koncepte i shvaćanja suvremenih pristupa u humanističkim i društvenim znanostima. Ostaci klasičnih rasprava također se definitivno oblikuju u svakidašnjim, uobičajenim uporabama pojma ideologija, uzetog kao sustav pogrešnih, lažnih, iskrivljenih ili na drugi način krivo usmjerenih uvjerenja koje povezujemo s našim društvenim ili političkim protivnicima. Za mnoge na Zapadu nestručnjake, političare i znanstvenike podjednako komunizam se temeljio na takvoj ideologiji, bio je takva ideologija. 3 Baštinu Marxa i Engelsa, kojoj se taj 1 Doista, malo bi današnjih znanstvenika reklo da se bavi znanošću o idejama, iako su neki tome blizu, kao sociolog (filozof itd.) Edgar Morin čija tetralogija La méthode završava knjigom Les idées: leur habitat, leur vie, leur moeurs, leur organisation, u kojoj proučava i organizaciju ideja (predmet discipline noologije) (Morin, 1991). Naravno da postoje povijesni prethodnici, npr. u fenomenologiji knjiga Ideje (Husserl, 1962). 2 Doista, veći dio proučavanja ideologije u filozofiji ima istaknutu povijesnu dimenziju. To nije slučaj s radovima o ideologiji u psihologiji, antropologiji i lingvistici, koji su manje povijesno usmjereni. S obzirom na to da ćemo na mnoge od tih studija uputiti u sljedećim poglavljima, ovdje spominjemo samo najvažnije knjige koje pružaju povijesnu pozadinu: Abercrombie i dr. (1980, 1990); Billig (1982); CCCS (1978); Eagleton (1991); Kinloch (1981); Larrain (1979); Manning (1980); Meszaros (19-89); Rosenberg (1998); Rossi-Landi (1978); Seliger (1976, 1979); Skidmore (1993); Thompson (1984, 1990); Zeitlin (1994). 3 Za pregled restriktivnoga koncepta ideologije vidi osobito Seliger (1979), koji kritički raspravlja o radu Bella (1960), Lipseta (1960, 1972), Sartorija (1966, 1969) i Shilsa (19-58). Vidi također komentare Geertza (1973) o pejorativnoj uporabi koncepta ideologije. 12 Uvod negativni, kritički koncept ideologije obično pripisuje, posmrtno je diskreditirao isti onaj pojam koji su sami uveli. Istodobno, negativno značenje i uporabe svakidašnjega shvaćanja ideologije pokazuju ono što je većina ranijih analitičara naglašavala, naime da ideologije izražavaju ili skrivaju nečiji društveni i politički položaj, stav ili interese: malo nas (na Zapadu ili drugdje) opisuje vlastite sustave uvjerenja ili shvaćanja kao ideologije. Naprotiv, Naša je Istina, Njihova je Ideologija. Kapitalizam, Tržište ili Kršćanstvo, čak i kada nismo njihovi obožavatelji, su naši pa ih stoga obično ne opisujemo kao ideologije u svakidašnjem govoru. Vidimo da, kao ostaci znanstvenih rasprava, uobičajena shvaćanja pojma ideologija zadržavaju u jezgrovitom obliku mnoge postavke klasične tradicije : (a) ideologije su lažna uvjerenja; (b) ideologije skrivaju stvarne društvene odnose i služe zavaravanju drugih; (c) ideologije su uvjerenja drugih i (d) ideologije pretpostavljaju da su definicije i istinitosti i lažnosti u službi društvenog ili političkog. Kritički element shvaćanja ideologije u toj tradiciji obično je povezan s raznim shvaćanjima moći i dominacije. Slijedeći Marxa/Engelsa, ideologije su se najprije definirale kao vladajuće ideje određenoga doba. 4 Prema političkoj ekonomiji tih filozofa, te su vladajuće ideje bile povezane s idejama vladajuće klase. One su dio nadgradnje pa ih stoga određuje ekonomska ili materijalna baza društva. Budući da vladajuća klasa, kako god je odredili, nadzire sredstva za proizvodnju, pa i sredstva (re)produkcije ideja ponajprije politike, medija, književnosti i obrazovanja ona je također sposobna učiniti da oni nad kojima vlada manje ili više prihvate njezinu ideologiju kao neprikosnoveno znanje o prirodnom stanju stvari. Međutim, kasnije rasprave u marksističkoj tradiciji dovele su u pitanje ekonomski determinizam klasičnih definicija ideologije. Ideje, zakoni, filozofija, književnost, pa stoga i ideologije, mogu se djelomice razvijati neovisno u odnosu na materijalnu bazu; mogu čak, od vrha nadolje, na tu ekonomsku infrastrukturu utjecati. 5 S Gramscijem, ti se odnosi između ideologije i društva teoretski konceptualiziraju kao hegemonija. Tako umjesto da vladajuća klasa na- 4 Vidi Marx i Engels (1974). 5 Za raspravu o suvremenim promjenama u teoriji odnosa između baze i nadgradnje vidi npr. Wuthnow (1992) 13 IDEOLOGIJA meće dominantne ideologije, hegemonija djeluje istančanije, putem upravljanja mišljenjem građana, npr. uvjerljivo gradeći konsenzus o društvenom poretku. Upravo to neomarksističko stav i njegove inačice nadahnuli su mnoge rasprave o ideologijama, barem do pada komunizma oko 1990., kada se okvir rasprave opet promijenio. Mnogi pristupi sada se spajaju sa širim kritičkim konceptom ideologije, npr. na području kulturalnih studija. 6 Pa ipak, bilo kao vladajuće ili hegemonističke ideologije, suvremene inačice marksističke ideje o kombiniranoj društveno-ekonomskoj i simboličkoj moći elitnih skupina i dalje žive u mnogim suvremenim pristupima ideologiji. U mom prikazu uloge elita u reprodukciji rasizma susrest ćemo se s posebnom inačicom te ideje. U tekućem dijalogu (i često u suprotnosti) s marksističkim dijelom te tradicije, sociolozi i filozofi nastavili su raspravljati, sve rafiniranije, o društvenim i političkim dimenzijama znanja, istine i učenosti. Svoje uvide u društvo dugo su definirali kao neideološke, pa stoga kao vjerodostojne i znanstvene. Marksizam nije bio iznimka ni u političkom niti u znanstvenom kontekstu. Tako se većina znanstvenika, smatrajući da su iznad političkih okršaja i nesputani društvenim ili ekonomskim interesima, proglasila freischwebende Intelligenz, tj. inteligencijom koja je izvan granica koristoljubive lažnosti i jedino zainteresirana za nesebičnu potragu za istinom da bi drugi još kritičniji proglasili kako se upušta upravo u ono što je najprije htjela izbjeći, tj. u ideologiju. Ta se ideologija znanosti, koja svoje interese pokušava prikriti i koja želi da oni koji priznaju njezinu moć i dominaciju prihvate njezina uvjerenja kao istinu, stoga jedva razlikuje od drugih ideologija koje su se razvile da bi postigle hegemoniju, legitimirale moć ili prikrile neravnopravnost barem na području znanja. Na toj ključnoj točki preklapaju se filozofija i sociologija ideologije te filozofija i sociologija znanja. Tek su se kasnije, u drugoj polovini XX. stoljeća, razvila uključivija i manje pejorativna shvaćanja ideologije. Ideologije obično definiramo kao političke ili društvene sustave ideja, vrijednosti i pravila skupina i drugih zajednica, koje imaju funkciju organizirati ili legiti- 6 Zanimljiva zbirka studija koja dokumentira evoluciju europskoga neomarksizma unutar britanskih kulturalnih studija, osobito u radu Stuarta Halla, može se naći u Morley i Chen (1996). 14 Uvod mirati djelovanje tih skupina. 7 Većina novijih radova o sustavima političkog uvjerenja ukorijenjena je u taj općenitiji koncept ideologije. 8 Na tom će mjestu početi moje istraživanje. Ipak, naglasit ću da je i pojam sustava uvjerenja još uvijek previše općenit i zahtijeva daljnju analizu. To je jedan od razloga zbog kojih ova studija namjerava nastaviti psihološke pristupe ideologiji (koliko god bili malobrojni). 9 U ovom neformalnom sažetku nekih glavnih struja klasične rasprave o ideologiji, većina shvaćanja, uključujući i one najprotuslovnije, poznata su koliko i imena koja su s njima povezana. Iako mnogi nisu konkretni, što se može i očekivati od tih temeljnih pojmova, ti se pojmovi koriste i utjecali su na temelje svih društvenih znanosti. Većina radova o ideologiji, umjesto da ode dalje od klasika, stalno se ponavlj
